Vlast u Republici Srpskoj svakog dana sve više liči na alanfordovsku TNT grupu pa su, u skladu s legendarnom Grunfovom krilaticom “Ko vrijedi – leti, ko ne vrijedi – ne leti”, skrojili vlastitu “Ko vrijedi, vozi se u skupim limuzinama, ko ne vrijedi… čeka nove izbore”.
Naravno, sve to plaćeno je javnim novcem. Za detalje se brine “Brčko Gas” Đorđa Kojića, jednog od osnivača Saveza nezavisnih socijaldemokrata i predsjednik brčanskog odbora ove stranke. Nije nepoznato, ali valja podsjetiti kako se stranačka odanost i te kako isplati – od 2017. Kojić je institucijama u RS prodao luksuzne automobile vrijedne oko dva miliona KM.
Za 20 dobijenih tendera trebalo mu je tačno dvije godine, a posljednja u nizu isporuka, 20. februara, bila je za potrebe Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske 58.000 KM.
Automobile dugogodišnjeg prijatelja Broja 1, pardon, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika kupuju svi – od Regulatorne komisije za Energetiku RS, preko “Šuma RS”, ministarstava pa do načelnika opština i gradonačelnika. Bio im je, uglas će, najpovoljniji ponuđač dok su iz budžeta desetinama hiljada maraka plaćali komfor.
Hidroelektrane na Trebišnjici ne štede kada, po slovu vjere, tenderski pazare vino, viski, hobotnice i ostale slavske đakonije, ali ni kada kupuju vozila. U martu 2017. godine više vozila, iako u odluci o izboru najpovoljnije ponuide nije pisalo koliko, plaćaju 210.000 KM. Mjesec dana kasnije od Kojića automobile kupuje i Vlada Republike Srpske i to po cijeni od 370.000 KM, a već 23. maja potrebu za njegovim uslugama koje je procijenio na 126.000 KM iskazao je i banjalučki univerzitet.
“Audi” umjesto civara
Plan javnih nabavki nije predvidio, ali ljeto je bilo vrelo pa je prijedorski gradonačelnik Milenko Đaković u tenderu mimo zakona jasno opisao svoj san – “Audi”! Upravo ovaj automobil nudio mu je sve potrebno, a u ponudi ga je, za više od 120.000 KM imao “Brčko Gas”.
Da se, kako bi to predsjedavajući Dodik rekao, ne bi vozio u civarama (dok zatvara 15 područnih škola), tada u milosti DNS-ov ministar prosvjete i kulturte RS Dane Malešević Kojiću je u tenderu nacrtao limuzinu od 115.000 KM sa sportskim sjedištima. Tako je i sam sebe nagradio, jer je prethodno budžet Ministarstva probio za cijelih 11 miliona KM. Pred siromašnim građanima čiji je novac grabio iz republičkog budžeta govorio je da je ministarski automobil statusni simbol i sasvim normalna stvar. Isporučena roba plaćena je prijatelju pa ni Dodik nije vidio ništa sporno, već javno pohvalio Maleševića za njegov krajnje nemoralni potez.
Ministarstva i Cicko pazare kod Kojića
Nakon što se javnost žestoko pobunila, ostala ministarstva su tek za nijansu smirila strasti pa je 9. oktobra 2017. ono za evropske integracije od Kojića pazarilo vozilo po cijeni 76.500 KM, Ministarstvo rada i boračko invalidske zaštite RS 24. oktobra dalo je 82.000 KM, Ministarstvo porodice omladine i sporta RS, čiju šeficu Jasminu Davidović za mandata gotovo niko od građana RS nije vidio – 77.000 KM, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS – 46.000 KM.
Prijatelju Kojiću unosan ugovor “nabacio” je i Broj 1, 13. novembra te godine 62.500 KM, a već u maju 2018. još jedan vrijedan 92.000 KM. Kako se prijatelju po stranačkoj pripadnosti mora vjerovati, to mu je Dodik za dvije godine servisiranje voznog parka platio 163.000 KM.
Široka lepeza asortimana “Brčko Gasa” bila je privlačna i ministru unutrašnjih poslova RS Draganu Lukaču, pa je prije ove posljednje gorepomenute nabavke putničkog vozila, 26. aprila prošle godine kupio dva kombija i to za više od 140.000 KM.
Milost vladajućeg SNSD-a mora da se zasluži, ali još uvijek SDS-ov načelnik Sokoca Milovan Cicko Bjelica višestruko je zaradio, između ostalog kupovinom Kojićevog automobila od 57.000 KM.
“Brčko Gas” medijima poručuje da učestvuje na svim tenderima gdje ispunjava uslove.
„Smatramo da javne nabavke u BiH u potpunosti omogućavaju konkurentnost kompanijama i da institucije i javne kompanije odgovorno troše novac namijenjen za kupovinu službenih automobila“, istakli su nedavno za BIRN BiH.
